Veliko istraživanje povezuje usamljenost s manje godina života bez kroničnih bolesti, a broj kontakata ne jamči osjećaj bliskosti.
Pun imenik, obiteljska okupljanja i svakodnevni razgovori ne znače nužno da se osjećamo povezano s drugima. Upravo razlika između kontakta i bliskosti otvara važno pitanje: imamo li samo s kim provesti vrijeme ili i nekoga pred kim možemo biti svoji?
Usamljenost je subjektivan, neugodan osjećaj da odnosi koje imamo ne odgovaraju onima koje trebamo ili želimo. Društvena izolacija odnosi se na objektivan manjak kontakata. Zato osoba koja živi sama ne mora biti usamljena, dok netko s mnogo poznanika može osjećati da mu nedostaje bliskost, objašnjava WHO (Svjetska zdravstvena organizacija).
Shutterstock
Manje zdravih godina
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications pokazalo je da su usamljenost i društvena izolacija povezane s manjim brojem godina života bez kroničnih bolesti. Analiza je obuhvatila 277.489 sudionika britanske baze UK Biobank koji na početku praćenja nisu imali nijednu od sedam promatranih skupina bolesti.
Istraživači su analizirali povezanost usamljenosti i izolacije s očekivanim godinama života bez dijabetesa tipa 2, srčanožilnih, kroničnih respiratornih i neurodegenerativnih bolesti, raka te depresije i anksioznosti.
Za pedesetogodišnjakinje koje su bile i usamljene i izolirane procijenjeno je 2,4 godine manje bez promatranih tjelesnih bolesti, a za muškarce 1,7 godina manje, u usporedbi s osobama koje nisu bile ni usamljene ni izolirane. Razlika u godinama bez depresije i anksioznosti iznosila je 3,7 godina kod žena i 5,8 kod muškaraca.
Što brojke znače?
Te rezultate ne treba čitati kao predviđanje koliko će pojedina osoba živjeti. Riječ je o statističkim procjenama godina bez određenih bolesti, a ne o jednostavnom „oduzimanju” godina života. Promatračko istraživanje također ne dokazuje da je usamljenost uzrok utvrđenih razlika.
Zato je tvrdnja da usamljenost „oduzima šest godina života” previše pojednostavljena. Najveća navedena razlika odnosi se na procijenjene godine bez dvaju promatranih mentalnih poremećaja kod muškaraca koji su istodobno bili usamljeni i izolirani.
Shutterstock
Zdrave navike pomažu
Zdraviji način života bio je povezan s više godina bez bolesti u svim skupinama. Međutim, razlike povezane s izolacijom smanjivale su se uz zdravije navike, dok za usamljenost takvo smanjenje nije bilo statistički značajno. To ne znači da zdrave navike usamljenim osobama ne koriste.
Nalaz otvara prostor za šire razmišljanje o brizi za sebe. Uz prehranu, kretanje i odmor, vrijedi se zapitati i kakvi su naši odnosi: osjećamo li se saslušano, prihvaćeno i sigurno kada govorimo o onome što nam je teško?
Kvaliteta odnosa
Prevention ističe redovite prilike za povezivanje, poput dogovorenih susreta, zajedničkih aktivnosti ili razgovora s bliskom osobom. Naglasak stavlja na kvalitetu odnosa, a kod dugotrajne usamljenosti i na traženje stručne podrške.
Takve prijedloge korisnije je promatrati kao mogućnosti nego kao popis obveza. Pitanje nije koliko smo druženja ugurali u raspored, nego postoji li u njemu odnos kojem se veselimo i prostor u kojem možemo iskreno razgovarati.
Shutterstock
Širi zdravstveni problem
Prema procjenama WHO-a, usamljenost doživljava približno svaka šesta osoba u svijetu. Organizacija je prepoznaje kao javnozdravstveno pitanje koje se tiče različitih dobnih skupina.
WHO-ovo izvješće o društvenoj povezanosti zato poziva i na djelovanje zajednice i institucija: stvaranje uvjeta u kojima ljudi mogu razvijati i održavati odnose. Odgovornost se ne može svesti samo na pojedinca i savjet da se „više druži”. Dostupne aktivnosti, podrška i prilike za sudjelovanje također su dio odgovora.
Za čitatelja je možda najvažnije jednostavno pitanje: imate li nekoga kome možete reći kako ste doista? Odgovor može biti dobar početak razgovora o dijelu zdravlja koji često ostaje izvan fokusa.
Izvor: Ordinacija.hr